Stav Centralnog odbora SUNSA po pitanju Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo
Proces izrade i donošenja novog Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo pratila je nedovoljna transparentnost kompletnog procesa, kako prema javnosti, tako i prema akademskoj zajednici. U izradu prednacrta Zakona nisu bili uključeni svi akteri zainteresovani za donošenje, odnosno inoviranje postojećeg Zakona, pa samim tim proces je u svom startu manjkav i ponavljamo nedovoljno transparentan za jedan od ključnih Zakona u ovoj oblasti.
Zakon o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo je zakon koji definitivno prevazilazi administrativnu granicu Kantona Sarajevo uzimajući u obzir da on zakonski regulira rad između ostalog najvećeg i najvažnijeg Univerziteta u Bosni i Hercegovini, koji je samo administrativno «kantonalni», a suštinski državni Univerzitet, pa je u skladu sa tim trebalo otvoriti suštinsku i sveobuhvatnu raspravu i analizu na svim nivoima, makar u zakonski nezvaničnoj formu, ali u suštinskoj svakako.
Najveći nedostatak procesa donošenja novog Zakona svakako je nepostojanje temeljite i kvalitetne analize visokog obrazovanja koju je trebao inicirati i voditi predlagač i to kao prethodno pitanje prije izrade samog Zakona.
Kako se navodi u obrazloženjima koja su se mogla čuti u javnom diskursu kao jedan od ciljeva koji se želi postići donošenjem Zakona o visokom obrazovanju je približavanje evropskom prostoru visokog obrazovanja. Međutim, prijedlogom Zakona u ovoj formi postižu se potpuno suprotni efekti – dalja destrukcija autonomije i neovisnosti Univerziteta, ali i politička, finansijska, upravljačka i administrativna ovisnost o institucijama vlasti i neprimjerena kontrola što je potpuno suprotno standardima koji važe na evropskim visokoškolskim ustanovama.
Počevši od toga da visokoškolska ustanova treba da vrši djelatnost na načelima akademske autonomije i akademskih sloboda, uvažavanjem ovakvog zakona bi se prouzrokovalo dalje narušavanje neovisnosti i autonomije visokog obrazovanja i to svakako dovodi do produžavanja negativnog trenda u ovoj oblasti.
Kreiranim Prijedlogom zakona o visokom obrazovanju se ugrožava neovisnost rada nastavnog osoblja i saradnika. Evropska praksa ne poznaje uticaje studenata na akademsko osoblje u obimu koji je predviđen Prijedlogom ovog Zakona, što kao takvo može samo dovesti do slabljenja kvaliteta nastavno-naučnog procesa.
Zakon bi trebao da prepozna značaj naučno-istraživačkog rada i potpomogne njegovo jačanje. Kriteriji za napredovanje nastavnog osoblja jesu definisani Prijedlogom zakona, i prepoznati su kao veoma kompleksni, ali nisu određene mjere i izvori finansiranja aktivnosti koje će ispuniti te kriterije. Navedeno se dovodi u vezu sa problematikom s kojom se naše tržište susreće u posljednje vrijeme, a odnosi se na zabilježeno povećanje odlaska mladih stručnjaka sa naših područja. Međutim, priča o mladima je bespredmetna kada se prijedlogom Zakona pokušava kreirati ambijent u kojem mladima nije ostavljen potreban, kvalitetan prostor za naučno-istraživački rad, niti obezbijeđeni resursi, pa samim tim bi se nezaustavljivo nastavio negativan trend odlaska mladih.
Potrebno je zbog javnosti i akademskog osoblja navesti da aktivnosti u vezi donošenja Prijedloga Zakona o visokom obrazovanju nisu uključivale rad Sindikata UNSA, a prema Zakonu o radu, uključenost Sindikata je obavezna. U ovom slučaju Zakon o radu je lex specialis zakon i primarno reguliše radno-pravne odnose i na Univerziteta, u odnosu na Zakon o visokom obrazovanju koji nema važnost lex specialis zakona kada su u pitanju isključivo radno-pravni odnos između zaposlenika i poslodavca, kao i sindikalno organizovanje.
Prijedlog Zakona o visokom obrazovanju KS u formi u kojoj će biti razmatran na Skupštini KS je neprihvatljv, manjkav, paušalan, destruktivan, u pogledu kvaliteta u odnosu na postojeći Zakon pravi korak unazad, u pogledu akademske autonomije i neovisnosti tri koraka unazad. Zakon je bojimo se pokušaj u kontinuitetu destrukcije Univerziteta u Sarajevu u korist privatnih visokoškolskih ustanova i samim tim Sindikat UNSA ne može i ne želi stati iza novog Zakona u predloženoj formi.