Novi stav Centralnog odbora SUNSA po pitanju Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo
Centralni odbor Sindikata Univerziteta u Sarajevu, na svom sastanku održanom 02.06.2017. godine, ponovo je razmatrao prijedlog Zakona o Visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, nakon što je održana rasprava o ovom Zakonu u Skupštini Kantona Sarajevo dana 31.05.2017. godine i vraćen na ponovno usaglašavanje Vladi Kantona Sarajevo.
Iz tog razloga Centralni odbor Sindikata Univerziteta u Sarajevu želi da da svoje stavove na određene dijelove Zakona o visokom obrazovanju koja direktno utjeću na svakodnevni život akademskog osoblja:
1. Prijedlog zakona o visokom obrazovanju je diskriminatoran za uposlenike Univerziteta u Sarajevu, posebno za akademsko osoblje, jer ih stavlja u neravopravan položaj u odnosu na uposlenike drugih Univerziteta na području Kantona Sarajevu. Naime, mnoge odredbe ovog zakona se isključivo odnose na uposlenike Univerziteta u Sarajevu, svrstavajući ga u posebnu kategoriju visokoškolske ustanove kao javna ustanova. Budući da se radi o Prijedlogu zakona o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevu, tada sve njegove odredbe trebaju jednako važiti za sve Univerzitete na području Kantona Sarajevo, bez obzira da li se radi o javnim ili privatnim Univerzitetima.
2. Prijedlogom zakona nisu precizirane obaveze Osnivača prema Univerzitetima, posebno sa stajališta stvaranja uvjeta za jačanje naučnoistraživačkih kapaciteta i stvaranja uvjeta za napredovanje saradnika i nastavnika na Univerzitetima, posebno Univerzitetu u Sarajevu. Naime, izbori na visokoškolskim ustanovama, osim izbora u zvanje redovni profesor, ograničeni su na određeni vremenski period unutar kojeg nastavnici i saradnici moraju ispuniti sve definirane uvjete za izbor i napredovanje, kao što su: publiciranje knjiga, naučnih radova u časopisima i konferencijama, realizaciju projekata, itd. Zakonom nije definirano da li Osnivač preuzima obavezu finansiranja ovih aktivnosti, te stvaranja i unaprijeđenja uvjeta za istraživački rad mladih istraživača, asistenata i viših asistenata. Napominjemo da publiciranje jednog radu u referentnim časopisima košta oko 1000 Eura, pokrivanje troškova publiciranja rada na konferenciji između 3000-4000 KM, a štampanja knjige oko 2000 KM. Tako, naprimjer, za napredovanje iz zvanja vanredni profesor u redovni profesor potrebno je izdvojiti oko 40.000 KM. Ovim prijedlogom Zakona bi, kako sada stvari stoje, sav teret finansiranja navedenih aktivnosti pao na nastavnike i saradnike, što je nažalost i do sada bio slučaj. Također, ostaje pitanje obaveze Osnivača po pitanju osiguranja naučnoistraživačkih projekata koji bi omogućili mladim istraživačima na Univerzitetu u Sarajevu da provedu istraživanja koja bi rezultirala doktorskim disertacijama.
3. Osnivač Univerziteta u Sarajevu (Kanton Sarajevu i Vlada KS) nije finansijer Univerziteta u Sarajevu, već sufinansijer, i to u omjeru 50-50%. Prijedlogom Zakona se predviđa da Vlada Kantona Sarajevo, ili Upravni odbor, upravljaju svim finansijskim tokovima i određuju kako će Univerzitet u Sarajevu trošiti i onih 50% sredstava koje stječe vlastitim angažmanom, mimo budžetskih sredstava koja dobiva od Vlade Kantona Sarajevo. Na ovaj način se ograničava organizacione jedinice da svojim uposlenicima osiguraju prihvatljive plaća shodno vrsti posla koju obavljaju. Sindikat Univerziteta u Sarajevu smatra da je ovo neprihvatljivo sa stajališta Osnivača, budući da Osnivač ne želi preuzeti obaveze prema Univerzitetu, već sve obaveze nameće organizacionim jedinicama, koje po prijedlogu Zakona ostaju samostalni pravni subjekti, bez bilo kakvog prava odlučivanja po pitanju finansija. Zakonom se ne želi provesti pravna integracija Univerziteta, Osnivač ne želi preuzeti ulogu poslodavca i potpunog finansijera Univerziteta u Sarajevu, ali želi provesti finansijsku integraciju na način da nema nikakvu obavezu, ali da ima pravo ograničavati Univerzitet i organizacione jedinice da se slobodno razvijaju.
4. Odredbama prijedloga Zakona o visokom obrazovanju se stvara ambijent koji je nepovoljan za mlade saradnike, koji će neminovno rezultirati nastavkom njihovog napuštanja naše države i nastavljanjem naučne i nastavničke karijere negdje vani, na kvalitetnim Univerzitetima u Evropi ili SAD-u. Niti jedna odredba ovog zakona nije usmjerena kao poboljšanju uvjeta za rad i napredovanje mladih saradnika, kojima bi se oni zadržali da svoje znanje i vještine iskoriste za dobrobit i razvoj Bosne i Hercegovine.
5. Kada je u pitanju obrazovni proces na visokoškolskim ustanovama, niti jedna nova odredba zakona nije predvidjela mjere, mehanizme ili načine kako da se poboljša kvalitet visokoškolskog obrazovanja kojim bi se približili Europskom prostoru visokog obrazovanja. Naprotiv, predlažu se nove odredbe koje Univerzitet u Sarajevu još više udaljava ne samo od europskog prostora visokog obrazovanja, već i od onoga što trenutno imamo na Univerzitetu u Sarajevu. Zbog toga je sve veći trend odlaska najkvalitetnijih studenata zbog nastavka studija na inozemnim visokoškolskim ustanovama. Također se odredbama zakona nastoji narušiti autoritet i integritet univerzitetskih profesora, te ih svesti na nivo koji je zastupljen na nekvalitetnim privatnim univerzitetima, što neminovno vodi ka procesu odlaska profesora, pogotovo mlađih, na inozemne univerzitete ili naučne institute.